Iako prečesto volimo kazati da je naša, ionako oskudna, filmska produkcija/scena preplavljena ratnim i post-ratnim tematikama mišljenja sam da je to neophodan diskurs koji nas vodi ka izliječenju i pomirenju. Dužni smo svjedočiti pričama o stradanjima i zločinima kako naše, nove i svijetle, generacije ne bi činile iste. Mnogo je bitnije pokazati nam i ispričati kojim putem ne bi trebali ići. Kratka forma, iako jako dobra, nije nešto što lično preferiram. No, Jama i Kali su jedinstven doživljaj znajući i pozadinu samog autora/reditelja filma. Glasan i jasan je to glas koji priča priče o onome što je svima u regionu zajedničko, nevjerovatna muka koju smo prošli ’90tih godina. Jučerašnja diskusija je potvrdila da su mladi itekako zainteresovani da razgovaraju o filmovima ne samo sa tematskog već i tehničkog apsketa. Neizmjerno je bitno autore približavati publici, a to su Kontakt i YEA jučer praktično veoma dobro dokazali. Samo dijalogom i jasnim iznošenjem stava mi možemo naprijed.